DogMania

Vise od Foruma
 
HomeRegistracijaLogin

Share | 
 

 DELTARI ILIR

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:17 pm



Standard:

DELTARI ILIR

Datum publikovanja autenticnog standarda: 2002

Maticna zemlja: ******

Standard: U razmatranju u FCI

Klasifikacija: Uskoro uvjetno priznata rasa: grupa 2 sekcija 2.2

Uporaba: Ovcarski pas, stocar, cuvar i uvjetno sluzbeni pas…

Originalan Naziv: Qen dhene ( Deltari ilir)

Engleski: Ilyrian sheepdog

Njemacki: Ilirschen schaferhund

Francuski: Chien le berger Ilyrian

Italianski: Cane da pastore ilyrica

Slavenski: Ilirski Ovcar



Povijest:



Deltari ilir je autoktona rasa u Ilirskom Poluotoku, koja je stara vise od 2 stoljeca, a uticaj nastanka rase imali stari psi Molosi (Poznato Ilirsko pleme) koji su vjerovatno uzeli iz persijanaca koji su pokorili Egipat 525 p.k, zatim su krenuli put do otoka Molos, gdje su bili nadmudreni i pobjedjeni. Molosi nisu imali milosti prema vojnicima ali su postedili pse, otuda i ime velikih pasa “Molos”, i prema tome Molosi u danasnjoj kinologiji imaju posebno mjesto. Sa ovog otoka psi su se sirili na preostali dio Ilirskog Poluostrva, (Balkana) i Evrope.

Prve zapise o psima u danasnjem Ilirskom poluotoku (Zapadni Ballkan, Jugoistocna Evropa) nalazimo jos u doba Istocnog Rimskog Carstva, kada su rimljani pokorili ilire i koristili taktiku “zavadi pa vladaj” gdje mada dosta sturo pise Collumella, najznacajni pisac za poljoprivredu u svoje vrijeme (Zivio u I stoljecu p.k) koji upisuje psa kao veoma potreban u ljudskoj zajednici. I predavac Ilirike u svoje doba Terenzi Varrone rodj. 116g. p.k. pise o psima u Ilirskom Poluotoku. Pa i Evlija Celebija u svojim putopisima pisao o Ovcarskim Psima.

Od svega receno dolazimo do zakljucka da za podrijetlo Pasa u Ilirski Poluotok utjecali malo azijski i sjeverni evropski pravac, sireci pse putem nomadskih plemena i velike seobe naroda u ranom srednjem veku (nakon propasti zap. Rimskog Carstva). Od tih pasa danas mi imamo Deltari ilir koji je doziveo sudbinu isto kao i narod koji ziveo u ovim prostorima.

******************************************

Ne treba ga mjesati sa slicnom rasom Sarplanincem, koji u prvi pogled izgleda slicna rasa, ali zapravo su toliko razlicite.



Moderirano zbog navođenja nepostojećih država i kinoloških saveza. Kao što rekosmo forum je zamišljen kao apolitičan i zadnje što nam treba je prepucavanje na nacionalnoj osnovi zbog takvih stvari. Predstavljanje pasmine koju mnogi smatraju nepostojećom ćemo tolerisati dok god bude u okviru nepriznatih pasmina.
Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:18 pm



Opce karakteristike:

Deltari ilir je pun snage, relativno veliki pas, pravougaoni, dugodlaki, dobar cuvar, nezamenljivi ovcar…, mocan, impozantan, velikom glavom, snaznim celjustima, zategnutom kozom, snazno i grubo tijelo sa jake i misicave noge.

Daje utisak impozantnog psa i nimalo lenj. Vatreni pogled daje intelegenciju i hrabrost. Ostar karakter bez agresivnosti, razuman, ponosan, odlucan, hrabar u borbi protiv zvjeri…

Harmonicnu gradju tijela daje plemenita vanjstina.



1. GLAVA:





Srednje do dovoljno duza glava, snazna, koza glave pricvrscena i bez borova, proporcionalno sa velicinom tijela. Duzina glave je oko 29cm (27-32) kod muzjaka, 26cm (24-29cm) kod kuja. Odnosno oko 42%, (2/5)visine do grebena. Gledano odozgo tupo klinasta, gledajuci iz profila blago i siroko zaobljene ceone kosti.



Objasnjenje:

Previse teska i kratka glava, ili zuvise laka glava neproporcionalna sa velicinom tijela su mane, atipicnu neproporcionalan odnos duzine njuske i lobanja, izrazito uska njuska i konvergentne linije glave treba ih penalizirati.



a) Lobanja:



Dobro razvijena konveksna i blago zaobljena, duzina je prilicno 58% (3/5) duzine glave (17cm) kod pasa, 57% (15cm) (5/9) duzine glave kod kuje.

Cefalni indeks oko 53, vise za 80% duzine glave. Bez izrazenosti ocnih lukova i potilne kosti. Izmedju oci usi siroka ka nosu se suzava. Kod zigomaticnih lukova sirina lobanja je skoro za 1 cm manja u odnosu na duzinu lobanje (17:18cm)



Objasnjenje:

Linije lobanja i nosnika su blago divergentne, a linije nosnika i cela blago konvergentne (sto znaci psi imaju blago divergentne linije glave), a paralelne linije glave uska lobanja treba ih penalizirati.



b) Stop:



Relativno iszrazen, gdje kut izmedju nosa i cela je oko 145-150º, a ta zamisljena linija izmedju unutrasnjih ocnih kutova cine liniju stopa.



Objasnjenje:

Kostana osnova u podruciju izmedju oci gdje se odvaja nosnik i lobanja ne smiju biti uske, oci su daleko jedan od drugog, kod muskih pasa vise od 7 cm, a kod kuje 6 cm. Ner izrazen stop je teska mana (paralelne linije glave). i izrazen stop je mana, a jako izrazen stop penalizirati.



Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:19 pm

a

) Nosnik



Kraci od lobanjanjskog dijela, gdje cini 2/5 (42%) oko 12cm kod pasa, odnosno 43% (11cm) kod zenki. Nosnik je sirok, gruba kost izrazena, raven od korijena ka vrhu se suzava, dubina nosnika je jedva manja od duzine nosnika. A obim nosnika mjeren pred ocima je priblizno 15% (visi u odnosu na duzinu glave (34.8cm) kod psa, a 17% (31.9) kod kuja.



Objasnjenje:

Plica njuska je mana, a izrazitiv uzak nosnik treba penalizirati. Prelaz od lobanja ka nosniku relativno izrazen, odstupanja od toga su mane.



d) Nos



Dobro pigmentisan sa dobro oblikovanim nosdrvama,. Posmatrajuci sa strane leze u nastavku gornje usne. Sirina nosa uvijek veca u odnosu na visinu (4,5:3,8cm)



Objasnjenje:

Otvori nosa sto vise otvorene, elasticne uvijek tamne do crne pigmentovane.



e) Vilica



Siroke bez spicavosti, gornja i donja su duboke sa jako osnovom kosturom i siroko podrucje izmedju njih gdje usta moraju biti otvorena skoro da prezadnjeg predkutnjaka i prvog kutnjaka.



Objasnjenje:

Vilice moraju biti snazne, dobro razvijene sa perfektnim odnos zubala. Smatra se da kod psa ove rase ugriz je oko 12kg/1cm³. Profil donje vilice iz kosog luka i prelazi u ravnoj linija koja je divergenta sa linijom nosnika. Slabo razvijena celjust i los spoj su teske mane.



f) Usne



Prilezu uz kostanu osnovu, gdje gornje usne pokrivaju donju usnu bez slobodnih djelova i zvala, boja uvijek crno pigmentovana.



Objasnjenje:

Gornje usne ne smiju biti dugacke, tanke a donje nikako objesene dole, a kad pas trese glavu nikako ne mogu da vibriraju (teska mana).



i) Zubalo



Bijeli, snazniji komplet po zubnoj formuli 42 sa Skarastim i klijestastim ugrizom, pri cemu gornji sekutici pokrivaju donje (ili stoje jedni na druge) bez gubljenja kontakta.



Objasnjenje:

Nedostatak prvih premolara je laksa mana a predgriz i podgriz (penalizirati) a zuti mali i ukrsteno zubalo su lakes mane



j) Oci



Relativo veliki, bademastog oblika niti buljnjave niti upale, gdje u odnosu na vertikalno drzanje glave leze horizontalno. Ocni kapci cvrsto priljubljeni uz oko i bez opustanja Boje od svijetle braon do skroz tamne.



Objasnjenje:

Subfrontaloni polozaja oka sa kutom udaljenosti na horizontali je prilicno 10°

Premalo oko, ovalan oblik, buljavo su lakes mane, a svjetla boja oci u odnosu na boju dlake (teska mana)



k) Usi.



Trouglastog (srcanog) oblika, dvostruko kraci u odnosu na duzinu glave (15cm), visece prilezajuci opusteno, gdje pokrivaju usni otvor. Usadjeno daleko jedan od drugog, opticki prosiruju lobanju, i dopiru do donju vilicu. Prednja ivica prilubi se priblizno na sredini izmedju ociju i potiljne kvrge.



Objasnjenje:

Blago odstojece usi i vrhovi koji ne dodiruju obraz ili nesimetricno nosenje usi smezurano uho su mane, a nedovoljno priljubljeno uho, i u afektu paralizirano uho, kratko uho, ako se ne pretekne do vanjske ocnog kuta (penalizirati)



2. VRAT:



Snazan vrat je srednje duzine (zbog pokrivanja dlakom daje utisak da je kraci), oko 10% kraci u odnosu na duzinu glave, odnosno priblizno 1/3 velicine grebena (24cm kod muzjaka 22cm kod zenke). Obim vrata od prilike 70% visine grebena. gornja linija vrata je blago zaobljena a donja ravna, a kut koji vrat zaklapa sa horizontalom je priblizno 30-35º.



Objasnjenje:

Vrat mora biti snazan, a veza izmedju glave i trupa bez naglog prijelaza. Drzanje vrata ravno i ispod ravne linije trupa je mana. Gusa (fanon) teska mana, a opustanje vidlive koze penalizirat.





3. TRUP:



a) Je duzi u odnosu na visine grebena za muzjake 4-8% a za zenke 6-10% (76 kod muzjaka, 73.5 kod zenke). Gornja linije trupa je ravna koja se blago spusta ka sapima.



Objasnjenje: Trup ne smije djelovati zdepast, a to je snazan nikako limfatican (treba penalizirati), zdepast i labav trup su mane jednaka visina i duzina (penalizirati).



Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:20 pm

a

) Greben: blago izrazen ali sirok, cini vezu izmedju vrata i trupa koja je blago izrazena.



Objasnjenje:

Previse izrazen greben i uopce neizrazen su teska mana ali sirok greben daje i siroka prsa.





b) Grudi:

Su siroka, duboka i snazna proporcialno u odnosu na druge dijelove tijela, sa razvijenim muskulaturom, gdje vrh grudne kosti nalazi se ispod vrha ramena, dopru do laktova.



Objasnjenje: Visina od zemlje do vrha grudne kosti je oko 50% (35.5cm) visine grebena, grudi ne smiju biti bacvaste. Odnos visine laktova od poda i laktova do grebena je 55:45. pre siroke ili preuske grudi, plitak, bacvast nedovoljno zaobljena rebra su nepozeljne.



c) Grudni kos:

Spusten nesto nize od laktova, velike zapremine, prostran. Obim grudnog kosa je sa 14-18cm visi u odnosu na visini grebena kod muzjaka, 10-15cm, kod zenki. Sirina grudnog kosa je 40% (2/3) ukupne duzine od vrha grudne kosti do grebena.



Objasnjenje: Zastuppljene razlike kod obima grudnog kosa su zbog nacina drzanja psa, da li je u pokretu ili nije,



d) Ledja:

Gledajuci iz profila prikazuju ravnu liniju, koja je samo kod grebena

“odvojena”. Ledja su siroka, snazna, duboka i relativna duga. Duzina cini oko 30% visine do grebena odnosno 1/3 v.g.(M 23cm, Z 21cm)



Objasnjenje:

Kod kretanja treba da bude stom mirnija. Nije dozvoljena ni konveksna ni konkavna linija.



e) Struk:

Ne smije biti savinut (previjen) i izdignut, obim struka je priblizno 70%

obima grudnog kosa



f) Slabine:

Su nastavak ledja, kratke, gledajuci sa profila relativno konvekse, dobro zategnute sa strane zaobljene, duzina sapi je 1/5 visine grebena. (Kod muzjaka 14cm a kod zenke 12cm)



Objasnjenje:

Prelaz od ledja prema slabinama treba da bude jedva primetljiv.



g) Trbuh-Stomak:

Je muskulozan i zategnut, donja profilna linija stomaka gradualno se uzdize od profila prsa (grudi) prema bokovima.



Objasnjenje:

Donja linija nikako ne smije biti horizontalna ali donja linija isto e smije biti odjednom uzdignuta u primjetni stupanj (penalizirati). Trbuh uvijek mora biti usukan.



i) Sapi:

Siroke snazne zaobljene i siroke, misicave i relativne duzine oko 30% 21.2cm) v.g, odnosno sirina 15% (10.6cm)v.g. Sapi su “ravne” gdje kut od 28° stvara se gdje linija koja ujedinjuje kuk sa zdjelicom u odnos na horizontalu.



Objasnjenje: Uske sapi i spicaste su nepozeljne, prednja strana uvijek djeluje da je veca u odnosu na zadnju.



j) Visina i tezina:

Visina kod muzjaka 67-75cm, kod zenki 62-70cm, kada psi se nalaze u optimalnoj kondiciji, tezina 40-60kg kod psa (70% imaju 48-52kg), kod zenki 30-50kg ili 15% manje nego kod muzjaka.



Objasnjenje:

Odnos visine i tezine je u mnogih pasa da u 1cm. visine dolazi 700gr. tezine, kod kuje uvijek 15% manje u taj odnos.



k) Rep:

Nastavak od Sapi ka kontinuiranim nastavkom sa blago israzenim padom. Gdje visina korijena je za oko 12% niza u odnosu na visinu grebena, ima snazni debeli korijen koji prema vrhu se smanjuje. Dopire do skocnog zgloba. (duzina 50-54cm)



Objasnjenje:

Rep mora biti usadjen u produzetku sapi, najbolje nosen sabljast. Rep nosen zavijen iznad ledja je mana a zarolan penalizirati.





4. EKSTERMITETI



Moraju biti proporcionalno sa tijelom i pravilnih kutova..



a) Prednje noge:

Gledajuci od naprijed ravne i snazne, ali ne usko postavljene, medjusobno paralelne. Odnos laktova sa grebenom 55%



Objasnjenje:

Noge su samo kod zgloba sape moze biti upupcane.



b) Lopatica:

Srednje duga i siroka, koso polozena, duzine oko 30% v.g (22cm kod muzjaka a 20cm kod zenki) odnosno manje od prilike 1/3 v.g. dobro prilezu uz tijelo. Sa horizontalom zaklapa kut od 50° , a lopatica sa nadlakticom 105° (rameni kut).



Objasnjenje:

Kut nagiba ramena od 50° treba respektovat. Kut nagiba sa nadlakticom, nagib prema horizontali od 55° isto treba respektovat.



c) Nadlaktica:

Dobro misicava a 75% svoje duzine je priljubljena uz tijelo, duzine oko 40% v.gr. (28cm 26K) sa horizontalom cini kut 55° . Lakatni kut izmedju nadlaktice i podlaktice je oko 145° .



d) Podlaktica:

Snazna misicava ravna. Lakat se nalazi u liniju koja je paralelna sa centralnom razinom tijela, vrh laktova mora se nalaziti na vertikali spusteno iz zadnjeg kuta lopatica, pozadi ima dlacne zastavice.



Objasnjenje:

Lakat je sirok i relativno udoljen od grudi, obim laktova oko 25cm kod psa, 22cm. kod kuja. Sto je kut siri izmedju lopatice i nadlaktice i lakatni kut je siri i obrnuto.



e) Prednje dosaplje:

Kosa, gledajuci naprijed stoje uz vertikalu koja prolazi uz podlaktice gledano iz profila malo stavljena pozadi u odnos sa sapom, ako se pozadi gleda, ali u nastavku ravna. Gledajuci sa strane sa podlogom zaklapa kut od 80°.



Objasnjenje: Ne smije biti kraca od 15% u odnosu na podlaktice. Usko i meko dosaplje smatraju se mane.



f) Prednje sape:

Zaobljene i prikupljene prsti u oblik zlice, nokti tamni pigmentisani, tabani (mekusci) i jastucnice su tvrdi i elasticni, mrko do crno pigmentisani sa vertikalom stvaraju 20°



Objasnjenje:

Sape moraju biti velike i zlicaste 13cmx9cm odnos duzine i sirine, legnute i sa sto manje dlake u njih.



5. ZADNJI EKSTREMITETI:

Sire nego prednje noge, uz jake i lake kosti sa odgovarajucem kutevima, bez O i X stavova gledajuci od pozadi.

a) Bedrena (Butina):

Duza relativno siroka, snazna sa jakim misicavima. Od 32% duzine odnosno nesto manje od 1/3 v.gr. (23.5 cm). sa horizontalom koja prolazi kroz koljenog zgloba stvara kut do 60° a sa potkoljenicom stvara kut od 115°.









Objasnjenje:

Kut butine koji se stvara se karlicnom kost, od nazad ka naprijed, stvara se kut jedva veci od 90°. Butine medjusobno moraju biti uvijek paralelne, a paralelne moraju da budu i sa gornjom povrsinom tijela.

Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:21 pm

a

) Koljeno

Je bitan zglob, gdje kut koljena je stvoreni u odnos na rameni kut za 10°.



Objasnjenje: Treba da bude okruglo i velik, u vertikalom odnos sa kukovima.





b) Potkojenica:

Je misicava a malo manja od butine (za 1cm), sa horizontalom stvara kut 55° .



Objasnjenje:

Kut potkoljenice je 5 stupnjeva siri u odnosu na kut od pozadi. Butina i potkoljenica kod koljena stvaraju kut od 115°.



c) Skocni zglob:

Cvrst, sirok i prav. Rastojanje od skocnog zgloba do zemlje (ravnice) 27% v.gr. ili 1/4 v.gr. (17cm kod muzjaka, 14cm kod zenke).



Objasnjenje:

Kut koljena (izmedju potkoljenice i nadlaktica) 140°. Sto se tice kuteva sve ovisi kakav odnos imaju prethodniji kutevi, i njihov odnos, a zastopalne kosti vodoravno sa zamisljenom linijom kut oko 5° odnosno zastopalne kosti sa horizontalom 85°



d) Zadnje Dosaplje:

Imaju gotovo cilindrican oblik, snazne ali “lake”, visak prsti koji se naziva “vucji prst” treba ukloniti najkasnije 1 tjedan od rodjenja.



Objasnjenje:

Visina dosaplje ovisi od visine skocnog zgloba, a strmnje su od prednje noge.



e) Zadnje Sape:

Kao i prednje ali su manje, i imaju vise dlake u prste.



6. DLAKA:

Glava i prednji ekstremiteti, imaju kracu dlaku, usi malo duzu ali kracu u odnosu na tijelo, vrat, trup i zadnji dio noge imaju duzu dlaku, a rep peranicu.

Dlaka je cvrsta, gusca, ostra i priljiubljena uz tijelo (Najpozeljna), a ispod njih postoji podlaka (kraca).



Objasnjenje:

Dlaka na ledja mora biti duza a ka donji dio je kraca, duzina dlake 8-15cm. Valovitu dlaku (penalizirati), meka je teska mana. Rep uvijek vise odlakan.



7. BOJA:

D.I je jednobojan pas, izuzev kod tigrasti pasa gdje je dozvoljene u standardu. Boja se krece od potpuno bijele do skoro tamno zeljezno sive.



Objasnjenje:

Iskljucuje se crveni i crni psi (udaluju se iz priploda). Osim osnovne boje dozvoljene i bijeline na nogama, grudi, ali jednobojnost uvijek mora biti dominantna u glavi (ako nije pas sa svijetlom dio lica kao Alaski Malamut, vrata i gornji dio trupa). Dozvoljena tigravost u svim nijansama gdje su dozvoljene boje.



8. KOZA:

Srednje debele, elasticna i zategnuta. Sve vidljive sluzokoze koje se vide su tamno pigmentovane, jastucice na noge su crne, Vrat bez fanona i bore.



Objasnjenje:

Spustena gusa sa borovima je atipicna za rasu i psi koji daju oblik koze limfaticnosti.



9. SLUZOKOZE:

Sve koje se vide moraju biti tamne pigmentovane, nokti su crni i na unutrasnjoj strane usana treba biti pigmentav.



10. HOD:

Bez trzanja i grca, sa sto mirnijem ledjnom linijom dok trci Deltari ilir ima brzinu od 50km/h. (16m/ sec). hoda lako srednjem kasu, a kod dugih skakanja ima brzi gallop.



Objasnjenje:

Los hod je mana, a prilikom kasa i koraka vrat ne smije biti u horizontalnom polozaju.



11. PLIVANJE:

Pokizavilo se i kao dobar plivac, dok pliva koristi “Galop”.



12.SEKSUALNE ODLIKE:

Opceniti izgled, muzjaci su visi i snazniji, imaju jacu glavu, kuje su duze u tijelo. Kod muzjaka oba testisa moraju jednako biti razvijeni i spusteni u skrotum, a kod stidnica mora biti pigmentisana.



13. KARAKTER:

Intelegentan, dinamican, koji brzo svaca sto se od njega trazi, koji je dobar cuvar, stocar, ovcar da se dresi…, nepoverljiv prema strancima. Uvijek ostar kad treba (agresivnost je bolest treba iskljuciti iz uzgoja). Relativno tolerantan prema svojoj vrsti. Psi u planini su sposobni da se zakace sa zvjerima. Skroman u uvjete zivota.

Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:26 pm



Rasa Deltari ilir ranije je bila prostranjena skoro u celu teritoriju danasnje Kosova, Makedonije, Albanije i Severne Grcke (Çamëria) . Ljudi koji su ziveli na ove teritorije vecinom su se bavili poljoprivredom i stocarstvom, pa stocari su preko leta vodili stoku u planine, zato su im bili potrebni psi koji su im pomogli oko cuvanje stoke od zveri, dok su preko zime vracali se opet u nizinama. Vremenom stocara je bilo sve manje i manje i rezultat toga i pse je manjo bilo jer vise nisu im bili potrebni. Rasa Deltari ilir prezivjela samo gdje je bilo razvijeno stocarstvo na nas slucaj na Sarplaninu, Prizrenu, Orahovaca, i okolinu Peci, ali to ne znaci da Deltari ilir potice iz Sarplanine, mogli bi reci da se tamo najvise cuvala. Prije drugog svetskog rata bili su neki ljudi poznati kao Cehaje (Gazde) i ti ljudi su bili vlasnici vecine stoke u to vrijeme pa i vlasnici psa, osim psa su bili potrebni i pastiri koji su cuvali i brinuli oko stoke (najvise ovce) i bili su zato placani od njihovi gazda. Tradicija kod Albanaca je bila da zive u velike porodice i te porodice pored stoke su uzgajali i pse pa je svaka porodica uzgajala i svoj varijetet rase Delatri ilir, i dan danas moze se naci takve porodice koje imaju njihove linije pasa. n.p.r u Rahavec ima porodica Canziba koji uzgajaju Bele pse (Bardhoshat) i Tigraste sa baljom-belom trakom po licu (Baloja), pa porodica Hashani itd.

***********************************

Ne treba ga mjesati sa slicnom rasom Sarplanincem, koji u prvi pogled izgleda slicna rasa, ali zapravo su toliko razlicite.


Ista stvar. Propagiranju nepostojećih država i kinoloških saveza nije mjesto na ovom forumu.
Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:39 pm

[img][/img]
Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:40 pm

[img][/img]
Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:41 pm

[img][/img]
Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sat Feb 02, 2008 12:42 pm

[img][/img]
Na vrh Go down
Gost
Gost



KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sun Feb 03, 2008 7:53 pm

Interesantna pasmina...
Zaista lici na sarca...Smile
Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Tue Feb 05, 2008 12:53 pm

[.

[/size]

Moderirano zbog navođenja nepostojećih država i kinoloških saveza. Kao što rekosmo forum je zamišljen kao apolitičan i zadnje što nam treba je prepucavanje na nacionalnoj osnovi zbog takvih stvari. Predstavljanje pasmine koju mnogi smatraju nepostojećom ćemo tolerisati dok god bude u okviru nepriznatih pasmina.[/quote]


Pozdrav Gosp. Moderatoru!

Nas jedini cilj je reklamiranje nase rase Deltari ilir, i nikakvo bavljenje politikom, prepucavanjem ili uvredama na nacionalnoj bazi, jer na kraju krajeva pas nema nacionalnost, niti smo rekli da pripada samo Albancima.
To sto kazete da reklamiramo nepostojece drzave i kinoloske saveze donekle ste u pravu jer Kosovo jos nije priznata drzava ali isto ne mozete da kazete za Albaniju. A sto se tice Kinoloskog Saveza Kosova ja ne znam na ceka se vi bazirate da ne postoji, mozda bi mogli reci da nismo jos priznati u FCI. Isto i kad ste rekli da vecina smatra da je ova rasa nepostojeca. Samo da vas obavestimo da u rodovnu knjigu Kinoloskog Saveza Kosova ima zapisanih preko 3000 (tri hiljade) pasa, i 8 (osam) krvnih linija.
Na vrh Go down
Gost
Gost



KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Tue Feb 05, 2008 2:10 pm

Ovdje smo da pričamo o psima, ne politici. I svi su dobrodošli dok njihovo pisanje ne vrijeđa druge, a s obzirom na političku situaciju na dragom nam Balkanu ovaj topic bi mogao postati poprište nekinoloških rasprava, što nećemo dozvoliti. Znači, dok god se priča samo o psima nema moderiranja. Da ne budem pogrešno shvaćen, nepoželjne su takve stvari neovisno o nacionalnoj pripadnosti.
Na vrh Go down
Buco



Broj komentara : 50
Age : 47
Location : Slavonski Brod
Registration date : 2008-02-02

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sun Feb 10, 2008 12:08 am

U hrvatskoj literaturi pojavljuje se ilirski ovčar kao preteča današnjih pastirskih i planinskih pasa ovdašnjeg prostora

http://i257.photobucket.com/albums/hh238/SLAVONSKI-BROD/POVIJEST/ilirski_ovar2_500.jpg

Ja vam želim sve najbolje na putu priznanja pasmine, ali bit će vam jako teško pritjerati to do kraja.

U Albaniji postoji još čitav niz pasmina (ako se to može zvati pasminama, prije skupinom fenotipski vrlo ujednačenih pasa) i red je da se sve one registriraju


Buco: komentar modifikovan dana: Sun Apr 20, 2008 4:21 pm; prepravljeno ukupno 5 puta
Na vrh Go down
deltariilir



Broj komentara : 12
Registration date : 2008-01-25

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Mon Feb 11, 2008 3:52 pm

Bok Buco!

Hvala ti na podrsku.
Mi smo svijesni toga da ce biti mnogo napora ali mi smo odlucni.
Imamo cijelo kompletnu dokumentaciju koja treba za priznavanje rase.

Publiciraj jos jednom tu sliku. Slavonski Brod
Na vrh Go down
Gost
Gost



KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Tue Feb 12, 2008 4:21 am

ja ne vidim sliku???Shocked
Na vrh Go down
Buco



Broj komentara : 50
Age : 47
Location : Slavonski Brod
Registration date : 2008-02-02

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sun Feb 17, 2008 11:28 am

deltariilir (citat):
Bok Buco!

Hvala ti na podrsku.
Mi smo svijesni toga da ce biti mnogo napora ali mi smo odlucni.
Imamo cijelo kompletnu dokumentaciju koja treba za priznavanje rase.

Publiciraj jos jednom tu sliku. Slavonski Brod

Koristio sam tvoj tekst standarda i slike za promidžbu pasmine na forumima i svome blogu pa se nadam da neće biti problema. Ako imaš kakvih boljih slika, pošalji mi na mail a radi boljeg viđenja i upoznavanja pasmine, ok?
Na vrh Go down
Buco



Broj komentara : 50
Age : 47
Location : Slavonski Brod
Registration date : 2008-02-02

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sun Mar 02, 2008 12:51 am

deltariilir (citat):
Bok Buco!

Hvala ti na podrsku.
Mi smo svijesni toga da ce biti mnogo napora ali mi smo odlucni.
Imamo cijelo kompletnu dokumentaciju koja treba za priznavanje rase.

Publiciraj jos jednom tu sliku. Slavonski Brod

Pripremio sam ti dosta opširan zapis o ilirskom ovčaru koji se provlači kroz ex-YU literaturu pa će ti biti zanimljivo. Opisuju se i psi koji su izumrli ili izumiru iz pisanja srpskih i hrvatskih kinologa. Da ti to ovdje postavim ili da ti šaljem na mail?
Na vrh Go down
Buco



Broj komentara : 50
Age : 47
Location : Slavonski Brod
Registration date : 2008-02-02

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sun Mar 02, 2008 10:07 am

U nizu člnaka hrvatskih i srpski autor vidljivo j pisanje o ilirskom ovčaru i o psima koji su ntali izravno od njega. Kako je ovdje tma ilirski ovčar, evo i nekoliko prepiski istih izvora;
ILIRSKI PASTIRSKI PAS





Referat autora Mr. vet. Ratimir Orban koji je podnio na Znanstvenom sastanku u Poreču (jesen 1976) a koji je organiziralo Znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture u Rijeci. Bio je objavljen u posebnom Zborniku toga sastanka izašlom u Rijeci 1978.



«Istarski ovčar

Najstariji opis tih pasa ovčara, imamo kod prvog izvještaja upravitelja ergele Lipica (osnovane 1580), gdje veli da je nabavio velike i jake pse za obranu stada (ergele) konja od vukova. Opisuje potpuno našeg istarca. Nadalje, najstariju sliku tog ovčara nalazimo u knjizi slikara Strebela (1901), dok prvi istarski ovčar, upisan u austrijsku rodovnu knjigu god. 1876, potječe iz mjesta Castelnovo, a to je današnji Rakalj kod Barbana. Zanimljivo je, da je taj istarski ovčar, prvi ovčarski pas upisan u austrijsku rodovnu knjigu (prije njemačkog i mađarskog). Psa, kojeg nam pokazuju stare slike, danas više nema. To je bio pas oblika pastirskih pasa, dakle sa spuštenim ušima, visine oko 60 cm, sive boje, kraće i tvrde dlake. Pripadao je tipu sredozemnih pastirskih pasa (premda ga zovu ovčarom), kakve još danas nalazimo u Savoji (Italija), pa i na jugu Italije. Nekada je bio rasprostranjen na cijeloj Učki i Ćićariji, a narod ga tamo zove "turko" (vjerojatno zato jer su Turci u ratovima upotrebljavali vrlo slične pse, kao i današnji anadolski pastirski pas). Zadnje primjerke tih pasa našao sam oko 1955. u okolici Pule i na Ćićariji.

Izgleda da je kod stvaranja današnjeg "kraškog ovčara" u susjednoj Sloveniji poslužio i istarski ovčar. Slovenska kinološka literatura često citira bečkog zoologa Kammerera, da je dao najstariji opis »kraškog« ovčara, međutim u knjizi Strebela (1901) lijepo vidimo, da je Krammerer napisao radnju pod nazivom "Istrianer Schaferhund"!»



U radu BOSANSKO-HERCEGOVAČKI PASTIRSKI PAS – TORNJAK /POVJESNI ZAPISI O OVOJ PASMINI/ u izdanju Jugoslavenskog kinološkog saveza, Odbora za autohtone pse, Beograd, 1987. autora Boris Špoljarić- Milivoj Urošević a pišu i o:

Strana 2.

«U katalogu izložbe pasa održane na Bledu 15.08.1931. u članku «Naš ilirski ovčar» spominje se skupno psi južnih krajeva, i na strani 10. čitamo: «…razlike između ovčara iz Istre i naših južnih krajeva je uočljiva na prvi pogled. Vidi se da obadva primjerka pripadaju istoj pasmini ali je Bosanski ili Makedonski ovčar moćniji i jači brat manjeg i manje borbenog ovčara iz Istre.»

Strana 3.

Godine 1946. u lovačkom listu broj 2 na strani 27. objavljen je članak «Osnivanje Kinološkog udruženja u NR BIH « Na tom skupu Ivan Zupan, odbornik Kinološkog udruženja iz Ljubljane, u svom govoru je istakao; «…Vi u Bosni imate jedan dragulj a to je naš ilirski ovčarski pas, komu treba posvetiti naročitu brigu da se čistokrvno uzgaja.» Ovdje se vjerojatno misli na Tornjaka i greškom se naziva Ilirski ovčar?

Dr. Vukina u knjizi Praktično ovčarstvo» izdanoj u Zagrebu 1950. godine u III dijelu «Ovčarski psi» na strani 166 piše; «1. Ilirski ovčarski psi – ovamo pripadaju uglavnom svi naši psi s planinskih krajeva a razlikuju se dva tipa i to: viši i krupniji tip i niži i sitniji. Većinom su sivi, no ima i šarenih sa smeđim krpama. Kod nižeg tipa uši su većinom uspravne a kod višeg klempave, pa se obično podrezuju da im ne smetaju u borbi s vukovima. Dlaka im je poluduga i glatka. Među Ilirske ovčarske pse ubrajaju se također Bosanski torni pas i Durmitorski ovčar. Ovaj posljednji se naročito ističe svojom jačinom.»

«O ovčarskim psima u našim krajevima pisali su 1951. godine S. Antić i S. Milosavljević, oni su u svom radu pod nazivom «Prilog poznavanja planinskog ovčarskog psa Srbije» objavljenom u Zborniku Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU) knjiga 13. strana 81-94 i piše; «…pod utjecajem raznih čimbenika; klime, ishrane, držanja a poglavito čovjeka uzgajača u pojedinim krajevima naše zemlje postojalo je više tipova ovčarskih pastirskih pasa koje nazivamo različitim imenima; Ilirski, Šarplaninski, Durmitorski, Srpski ovčari i Bosanski torni.»

Strana 6.

«Časopis Kraški ovčar – informator» od 06.02.1979. donosi članak Ivana Božića, uzgajača kraških ovčara, pod nazivom Kraški ovčar v obdoblju ilirskog ovčara i na strani 10-11 opisuje tornjaka.»

Strana 9.

«Isti časopis donosi i treći nastavak (lipanj 1981.) članka o tornjaku – «Tornjak (3)». Tu ima dosta nedovoljno definiranih stvari. Naime, autor piše o priznavanju šarplaninca i kraševca (zbog čega?) odnosno spominje način kako je priznat ilirski ovčar. Na kraju zaključuje da su obje ove pasmine nastale od ilirskog ovčara (kakav je to bio pas?). Vjerojatno je mislio da su ovi psi, naši pastirski psi, nastali od zajedničkog pretka, a svaki tip tog psa se razvio u određenom podneblju gdje su se oblikovale određene karakteristične pasminske odlike.»


1.dio
Na vrh Go down
Buco



Broj komentara : 50
Age : 47
Location : Slavonski Brod
Registration date : 2008-02-02

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sun Mar 02, 2008 10:09 am



Boris Špoljarić pisao je o pastirskim psima Hrvatske pa donosim isti u cijelosti:

PASTIRSKI PSI – POSTOJE LI JOŠ DANAS?






Republika nema službeno verificiranu niti jednu pasminu pastirskih pasa. Međutim, u Hrvatskoj ipak postoje (ili su postojali) pastirski psi.

Oni su poznati isključivo uskom krugu kinologa, jer do danas nažalost neke brige o ovim psima nije bilo.



Pod pojmom hrvatskih pastirskih pasa s dinarskog, ličkog, primorskog i istarskog područja, pa ih sukladno tomu možemo podijeliti na:

dinarskog (dalmatinskog) pastirskog psa,

velebitskog pastirskog psa,

grobničkog pastirskog psa i

istarskog pastirskog psa.



Ovi sojevi (tipovi) pasa potječu od mološkog psa, a pojedine pasmine tipičnosti fiksirane su uzgojem u zatvorenim zonama (područjima) odakle i potječu. Pripadaju u pastirske pasmine pasa priobalnog dijela Balkanskog poluotoka.

Svaki soj se razvio na planinskom području (lancu) uz more, gdje je ranije stočarstvo bilo razvijeno. Planinski masiv bio je prirodni «selektor» koji je formirao «svoj» oblik mološkog psa. Tako se dobio pas za čuvanje stada stoke ovaca i koza, a rjeđe goveda sa svojim regionalnim karakteristikama.

Područja gdje su ti psi uzgojeni je kraško, a ono uvjetuje općenito nastanak manjih životinjskih oblika, pa su prema tome i sojevi ovih pasa lakše građe od šarplaninaca ili tornjaka. Ovi pastirski psi prebivali su na tim područjima čak do 60-ih godina ovog stoljeća, kada nestankom stoke nestaju i oni. Ali, u posljednjih nekoliko godina ponovnom revitalizacijom stočarstva javila se neophodna potreba za pastirskim psom u priobalnom području, pa se on počeo ponovo uzgajati.

Osnov za taj «novi» uzgoj bili su «domaći dvorišni» psi koji su opstali u jednom tipu pastirskog psa, zatim razni mješanci i pastirski psi koji su stigli sa stadima kupljene stoke (uglavnom iz Bosne i Makedonije). Međusobnim križanjem svih tih pasa dobiva se «novi» pastirski pas koji je već dosta ujednačen po tipu, te se može reći da se javljaju psi o kojima kinolozi moraju povesti brigu:



1. DINARSKI (DALMATINSKI) PASTIRSKI PAS



Kao što mu ime samo kaže razvio se na području Dinare. Najduže se zadržao na nepristupačnim područjima Dalmatinske zagore i Like. Danas se još, koliko je meni poznato na tom području mogu naći takvi psi, istina, vrlo nehomogeni po izgledu. Može se reći da su pojedini primjerci ovog soja vrlo slični danas standardiziranim kraškim ovčarima.



2. VELEBITSKI PASTIRSKI PAS



Neki ovog psa zovu po imenu «VELEBITSKI PATULJASTI PASTIRSKI PAS». Pas je izgledom u potpunosti podsjećao na šarplaninca, samo je imao visinu grebena oko 45 cm. Pretpostavlja se da je danas gotovo izumro. Posljednje primjerke vidjeli su planinari na Velebitu 70-ih godina. što je danas s ovim psom ili sličnim velebitskim psima nije poznato.



3. GROBNIČKI PASTIRSKI PAS



Formirao se u neposrednom zaleđu Rijeke, na području Grobinštine. Prvim poznati podaci o ovom psu datiraju od prije 60-ak godina kada o ovom psu piše prof. Nikola Ždanovski. Navedeni autor opisuje ove pse prilikom proučavanja uzgoja ovaca u Hrvatskom primorju. Taj opis nisam uspio pronaći. Najstarija fotografija grobničkog pastirskog psa datira iz 1920. godine, a ima ju IVAN MARTINOVIĆ iz Rijeke.


Na toj se fotografiji vidi pas za kojeg se može reći da je bio visok oko 55 cm u grebenu, snažne građe. Imao je kratku dlaku i bio je tamne boje (najvjerojatnije crne).


Kratkodlakost u ovog soja pastirskih pasa ne treba čuditi, jer je to osobina koja se javlja kod svih «sredozemnih pastirskih pasa».
Ona je posljedica klimatskih uvjeta koji su povoljniji (toplije podneblje) nego u planinskim predjelima, gdje većinom prevladavaju dugodlaki psi.


Prije 10-ak godina na području grobinštine susretali su se samo pojedinačni primjerci za koje bi se moglo reći da su spadali u tip pastirskih pasa. Držani su bili kao psi čuvari dvorišta. Danas, naprotiv, obnovom ekstenzivnog stočarstva dolazi i do povećanja broja stoke u zaleđu Rijeke, dolazi i do povećanja broja tih pastirskih pasa. Taj soj pasa obnavlja se isključivo za potrebe stočarstva, ali se kod fenotipa tih primjeraka još opaža jak utjecaj novopridošlih pastirskih pasa.


4. ISTARSKI PASTIRSKI PAS



Ovaj soj pasa poznat je u starijoj kinološkoj literaturi pod imenom «ISTARSKI OVČAR». Pod tim imenom opisao je ovog psa bečki zoolog C. KAMMERER. Međutim, kako je ovdje riječ o tipu pastirskog psa, smatram da bi istarski pastirski pas bio ispravniji.


Ima isto porijeklo kao i ostali pastirski psi na Balkanu, a formirao se od pasa s područja istarskog krasa.


Najstariji zapis o ovom psu pronašao je navodno prof. dr. Stjepan Romić u 1. izvještaju upravitelja ergele Lipica Franje Jurka iz 1585. godine. U tom tekstu Franjo Jurko navodi da je nabavio velike i jake pse za zaštitu ergele od vukova. Originalni zapis gdje se točno vidi da je riječ o istarskom pastirskom psu nisam uspio pronaći.



U austrijskoj rodovnoj knjizi iz 1886.godine u 2. svesku, pod odjeljkom ovčarski psi prvo upisani pas je upravo naš istrijanac pod tadašnjim imenom «istarski ovčar».


Bio je to mužjak, oštenjen 1881. godine, a na izložbi pasa u Beču 1884. godine nagrađen je prvom nagradom. Vlasnik ovog psa bio je izvjesni RITTER VON VICO iz Castelnovua, a to je današnji Podgrad. Dakle, istijanac je upisan u rodovnu knjigu prije njemačkih i mađarskih ovčarskih pasa. Zoolog Kammerer navodi podatak da je na izložbi pasa u Beču 1890. izložen ponovo istarski pastirski pas pod tadašnjim nazivom «ISTRIANER SCHAEFERHUND».


«Istrijanci su psi snažnih kostiju, velikim približno kao srednje veliki vuk, oko 60 cm visine grebena, teški otprilike 38 kg. Jači i snažniji od njemačkog ovčara koji su izgledom dosta slični. Lubanja je klinasta, tjemena kost dobro razvijena, gubica manje šiljasta nego kod vuka, uši klempave, u trenucima kad pas sluša nekako polu uzdignute. Leđa duga i ravna, noge iskazuju snažne kosti i jako su mišićave, butine savijene, nokti snažni, na zadnjim nogama čaporci. Ovaj pas ima dugu dlaku s bujnom poddlakom. Boje su uvijek čisto sive, kao željezo, žućkasto crvena boja ili prljavo siva je oznaka strane krvi. Poddlaka je bijele boje, meka i topla. Koža je prilično opuštena. Zubalo je neobično snažno, skoro dvostruko snažnije nego kod drugih pasa.»



Richard Streber u svojoj knjizi «Njemački psi i njihovo porijeklo» /DIE DEUTSCHEN HUNDE UND IHRE ABSTAMMUNG/ iz 1903. godine na stranicama 40-42 također opisuje istarskog pastirskog psa pod nazivom ISTRIANER SCHAEFERHUND te se poziva na Kemmereov opis. Poznati i cijenjeni slovenski kinolog dr. Ivan Lovrenčić u svojoj poznatoj studiji pod naslovom «Kraški ovčar» iz 1924. godine (objavljenoj u časopisu «športni pews» 1924.) na stranici 12 navodi za kraškog psa ili čiča slijedeće:»...Ta pasmina se nije ograničavala samo na kras već je bila raširena i po Istri, zato ga neki poznaju pod imenom istrijanac.»



U predgovoru kataloga izložbe pasa na Bledu 15.08.1931. godine objavljen je članak pod naslovom «Naš Ilirski ovčar». U članku nepoznata autora, između ostaloga se navodi: «Razlika između ovčara iz Istre i naših južnih krajeva vidljiva je na prvi pogled. Opaža se tako da oba psa imaju iste tipične znakove, ali je bosanski odnosno makedonski ovčar snažniji i jači brat manje borbenog ovčara iz Istre.»



O istarskom pastirskom psu ponovo piše dr. Ivan Lovrenčić 1944. godine u svojoj kinološkoj studiji «Istarski brak». Tu isti autor navodi da se istarskog psa htjelo kod Međunarodne kinološke federacije (FCI) registrirati pod imenom «KRAŠKI OVČAR», ali su se tom nazivu suprotstavili talijanski kinolozi jer dio krasa pripada i njima. Zbog toga se tom psu dalo ime «ILIRSKI OVČAR»».


Ovdje dr. Lovrenčić jasno kaže da je tom psu ime «ISTARSKI OVČAR» dao bečki zoolog Kammere, ali taj naziv nisu usvojili tadašnji kinolozi iz dva razloga:

a). Zato da se ta pasmina ne zamjenjuje s istarskim goničem,
b). Zato jer je ta pasmina raširena po cijelom kraškom području sve do Albanije i nije ograničena samo na Istru.



Teodor Drenig u svom članku «ILIRSKI OVČAR» koji je objavljen u časopisu «MOJ PAS» broj5-6-7/1958. na stranici 83. piše: «...prije svega moramo znati da se smatra ilirskog ovčara (prije istarskog) za pravu i čistu domaću pasminu pasa...».



Primjerci istarskog pastirskog psa zajedno sa šarplanincem i psima iz Bosne sudjelovali su kod formiranja današnje pasmine kraškog ovčara u Sloveniji. Potvrdu ovoga nalazimo u rodovnoj knjizi iz 1938. godine objavljenoj u Ljubljani, a autor je Anton Schuster.



Istarski pastirski pas nekada je prebivao na području cijele Učke i Ćićarije, kao čuvar stada. Poznato je da ga se među pučanstvom tog kraja zovu «ĆIĆ» ili «TURKO». Upravo na osnovi imena TURKO neki kinolozi i objašnjavaju njegovo podrijetlo i način njegova dolaska na istarski poluotok. Po tome, ovaj pas je stigao s ljudima koji su s istočnog dijela Balkana bježali pred Turcima ili pak potječu od pasa koje su Turci donijeli na Balkan.


Poznati njemački kinolog Stephanitz u svojoj knjizi «Njemački ovčar u riječi i slici» /DER DEUTSCHE SCHAEFERHUND IM WORD UND BILD/ iz 1925. godine navodi da je istarski pastirski pas vrlo sličan rumunjskom pastirskom psu. Na području Istre, točnije na području Učke, ima nekoliko sela koja su nastanjena rumunjskim pučanstvom (sela Mane i Brgud). U istarskog pastirskog psa po tvrdnji mr. Orbana visina grebena iznosi oko 60 cm. Oblik glave je isti kao u ostalih pastirskih pasa, a tijelo je pravokutnog oblika. Sličan mu je SAVOJSKI OVČAR u južnoj Italiji. Dlaka mu je nešto tvrđa, dok po dužini varira od kratke do srednje duge, a najčešće sive boje.


Nestankom stada u Istri nestali su i istarski pastirski psi. Kada sam u lipnju 1983. godine boravio na Ćićariji i na tom području tražio istarskog pastirskog psa, nisam imao uspjeha ili tih pasa tada nije bilo. Našao sam svega jednu ženku na ćepićkom polju staru tada tri godine, koja bi mogla biti istarski pastirski pas. Ali ove godine u kolovozu na tom području uz stada stoke već se vidi veći broj pasa koji sigurno pripadaju grupi pastirskih pasa.



2. dio
Na vrh Go down
Buco



Broj komentara : 50
Age : 47
Location : Slavonski Brod
Registration date : 2008-02-02

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sun Mar 02, 2008 10:11 am

U knjizi skupine autora (Dr. Milivoj Urošević, Pietro Turina, Goran Stanivuković, Milan Jovanović) BALKANSKI PASTIRSKI PSI, (Zemun, 2002.) u predgovoru UMESTO UVODA piše;

«I pored naslova kakvog knjiga nosi, nismo posvetili pozornost psima u Turskoj, Makedoniji i Albaniji – zemljama koje su na Balkanu. Kada je riječ o Turskoj, tada je njen dio u Aziji bitniji za pastirske pse od onog koji je na Balkanu, tako da smatramo da se tim psima treba posvetiti posebna pozornost. Razmišljajući o pastirskim psima u Makedoniji smatrali smo da nam je najlakše i najjednostavnije posjetiti ovu državu i uvjeriti se u brojnost i rasprostranjenost populacije ovih pastirskih pasa. Logika sasvim nalaže da ovi psi «moraju» postojati u Makedoniji, pošto je populacija Vlaha i danas relativno brojna u ovoj državi. Dobro poznati događaji koji su se odigrali prošle godine u Makedoniji (misli se vjerojatno na 2001. godinu, op.a. Jasminko Kormoš – Buco)nisu nam dozvolili da ostvarimo svoje želje. Nadamo se da će u nekom drugom izdanju ova manjkavost biti otklonjena.

U slučaju Albanije, situacija je sasvim drugačija. Informacije o psima u toj zemlji veoma su oskudne, a na osnovu svih logičkih parametara, sasvim je jasno da ovakvi psi moraju postojati i u toj zemlji. Nije nam pošlo za rukom da dobijemo fotografije i informacije, a o odlasku u tu zemlju nije se moglo ni razmišljati….» pa u nastavku knjige pišu o slijedećim pasminama pasa: pastirski psa Balkana, grčkom (molosu, grčkom pastirskom psu, bugarskom (bugarski ovčarski pas, karakačanski, bugarski planinski pas i planinski pas-šipka), rumunjskom (Karpatin i Mioritik), srpskom (srpski pastirski pas), tornjak - Hrvatski planinski pas, tornjak - bosanskohercegovački pastirski pas, hercegovački pastirski pas, durmitorski pastirski pas, kraški (Dinarski pastirski pas, velebitski pastirski pas, grobnički pastirski pas, istarski pastirski pas) na kraju tog uvodnika stoji; « Osnovna želja autora je da se balkanski pastirski pas registrira pri FCI kao jedna pasmina s varijetetima u pojedinim državama, a ako do toga ne dođe, ostaje nam nadanje da smo štovateljima pastirskih pasmina pasa na Balkanu koji postoje vjekovima, pružili dovoljno informacija i prijedloga za razmišljanje i slijedna proučavanja.»

Dalje pišu o hrvatskim autohtonim pasminama te spominju i navodno izumrle pasmine;





3. dio
Na vrh Go down
Buco



Broj komentara : 50
Age : 47
Location : Slavonski Brod
Registration date : 2008-02-02

KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Sun Mar 02, 2008 10:13 am

U znanstveno-istraživačkom djelu PORIJEKLO, UZGOJNE I MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE, MORFOMETRIJSKE MJERE I OBOJENOST DLAKE BOSANSKOHERCEGOVAČKOG PASTIRSKOG PSA TORNJAKA skupine autora (Salkić A., Šakić V., Urošević M.), Tornjak Klub iz Travnika (Bosna i Hercegovina) objavljeno na klupskoj Internet stranici, piše slijedeće:

Danas postoje različite teorije o postanku, mjestu formiranja i centru rasprostranjivanja današnjih pastirskih pasa, ali se pretpostavlja da je najtočnija teorija o neevropskom porijeklu većine pastirskih pasa (Urošević i sur., 1999). Prema ovoj teoriji današnji evropski pastirski psi potječu iz centralne Azije i da za pretke imaju "tibetanskog psa" koji je na Tibetu živio tisućama godina p.n.e.. Kao potvrda ove teorije može poslužiti činjenica da su vrlo slične pasmine pasa rasprostranjene od istoka Azije do zapada Evrope. Pretpostavlja se da su se ovi psi proširili iz Azije do naših prostora putem dva smjera. Jedan je "zapadni" smjer, iz Tibeta preko afganistanskih, iranskih i kurdskih planinskih masiva, zatim Male Azije, Balkana do centralne i zapadne Evrope. Drugi smjer je "sjeverni", odnosno iz Tibeta preko Kazahstana, Kirgizije, Gruzije i današnje Ukrajine do istočne Evrope. Tornjak, kao jedan od Balkanskih pastirskih pasa, najvjerojatnije vodi porijeklo iz zapadnog smjera.

"Tibetanski pas" je u Grčkoj poznat već od 5. vijeka p.n.e. Evropski naziv za ovog psa je "Mološki pas", prema imenu ilirskog plemena Molosa, koji su živjeli u Epiru, a bili su poznati uzgajivači pasa. Slike ovog psa se nalaze na kovanom novcu i skulpturama Epiraca. U Ateni je ovaj pas poznat već od 431. godine p.n.e. kao omiljeni čuvar žena, a grčki filozof Aristotel je 384. godine p.n.e. dao pismeni opis ovog psa.



Putovi rasprostiranja potomaka tibetanskog psa u Evropu

Legenda: 1. sjeverni smjer; 2. zapadni smjer;



Osim toga, malo je do danas priznatih pasmina pasa u svijetu o kojima postoje precizni podaci o njihovom porijeklu, morfološkim karakteristikama i namjeni kao o tornjaku. Prvi opis tornjaka potiče iz 1067.godine, a nalazi se u zapisima Bosanske katoličke crkve. Isti opis ovog psa se nalaze i u zapisima iz XIV i XVIII stoljeća (Krasić S., Kozina A., Perković H., 1990). Svi ovi zapisi potvrđuju činjenicu da se radi o vrlo staroj pasmini koja se čitav milenij uzgaja kao domicilna u Bosni i Hercegovini.» a pod karakteristikama pasmine dalje pišu;

«Danas u državama na području centralnog i zapadnog Balkana postoje standardizirani i nestandardizirani tipovi i oni koji su u fazi standardizacije.

U standardizirane tipove spadaju Ovčarski pas - Šarplaninac i Kraški ovčar, u fazi standardizacije se nalazi bosanskohercegovački pastirski pas - Tornjak, a u nestandardizirane tipove spadaju Karakačanski, Durmitorski, Srpski, Homoljski i Hercegovački pastirski pas, a od nestandardiziranih pastirskih pasa sa krasa se javljaju sljedeći tipovi: Dinarski, Velebitski, Grobnički i Istarski pastirski pas (Urošević M. i sur., 1999).



4. dio
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: DELTARI ILIR   Today at 9:00 am

Na vrh Go down
 
DELTARI ILIR
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
DogMania :: Pasmine/Rase :: FCI uvjetno /uslovno priznate i nepriznate pasmine /rase-
Idi na: