DogMania

Vise od Foruma
 
HomeRegistracijaLogin

Share | 
 

 Kako si mogao?????

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
dorazoo
Moderator
Moderator


Broj komentara : 158
Age : 30
Location : Banja Luka
Registration date : 2008-01-24

KomentarNaslov komentara: Kako si mogao?????   Thu Jan 31, 2008 6:52 pm

* Tužna priča posvećena svim psima i svim budućim i sadašnjim vlasnicima

Napisao: Jim Willis, 2001. (citat):

Kad sam bio štene, zabavljao sam te svojim trikovima i nasmijavao te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postao sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bio "zločest", prijetio si mi prstom i pitao si me: "Kako si mogao?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego sto se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu i kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovao da život ne može biti savršeniji nego što jeste. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli i na sladoled (ja sam dobijao samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkario sam beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad češ doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio i tražeći svog ljudskog partnera.

Ja sam strpljivo čekao, tješio te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarao tvojim lošim odlukama, skakao sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.

Ona, sada tvoja žena, nije "ljubiteljica pasa" - ipak sam je srdačno primio u naš dom, pokušao joj pokazati da je volim i slušao sam je. Bio sam sretan jer si ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelio tvoje ushićenje. Bio sam očaran njihovom roza bojom, njihovim mirisom i želio sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodio protjeran u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih želio voljeti, ali postao sam "zatočenik ljubavi". Kako su odrastali, postajao sam njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Volio sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i dao bih svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljao bih se u njihove krevete i slušao njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu.

Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijeniti temu.

Od "tvog psa" postao sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sve novce koji su se trošili na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni preselit ćete se u stan u kojem nije dozvoljeno držati kućne ljubimce. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam ja bio ta tvoja obitelj. Bio sam uzbuđen kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i na beznađe.

Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete mu pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti moju ogrlicu iz ruku tvoga sina, dok je on viknuo: "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bio zabrinut za njega, mislio sam na to kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu sto je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom moju ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam i ja dobio rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom.

Kimale su glavom u nevjerici i pitale se: "Kako je mogao?"

U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već davno izgubio apetit. Isprva, kad god je netko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčao naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadao da ce netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti. Kad sam shvatio da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukao sam se u dno kaveza i čekao.

Čuo sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskao sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe, zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u išćekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinuo za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znao jednako kao sto sam znao svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizao sam joj ruku onako kako sam tebe običavao tješiti prije toliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetio ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legao, pogledala sam u njezine nježne oči i prošaptala:

"Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je:

"Oprosti".

Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi, mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I s posljednjom snagom, pokušao sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj.

Mislio sam na tebe, mog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

----------------------------------------------------------------------------
----------------------------------------------------------------------------

Poruka autora: Ukoliko je "Kako si mogao?" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta s pravima na umnožavanje.

Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim internetskim stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
Na vrh Go down
http://www.freewebs.com/samoyedamericancockerspaniel/
Gost
Gost



KomentarNaslov komentara: Re: Kako si mogao?????   Fri Feb 01, 2008 1:35 am

Nemam komentara, vec sam citala taj tekst prije..
Na vrh Go down
Mihaela
pupy


Broj komentara : 103
Age : 35
Location : Zagreb
Registration date : 2008-01-24

KomentarNaslov komentara: Re: Kako si mogao?????   Fri Feb 01, 2008 10:39 am

No Jako tužna priča...
...žalosno je koliki psi imaju ovakvu sudbinu...
Na vrh Go down
Gost
Gost



KomentarNaslov komentara: Re: Kako si mogao?????   Sat Feb 02, 2008 11:49 pm

Jednom sam procitao ovaj tekst, sad probao opet ali na pola Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad
sta cu kad sam osjetljiva dusa Embarassed
Na vrh Go down
Gost
Gost



KomentarNaslov komentara: Re: Kako si mogao?????   Sun Feb 03, 2008 5:11 am

Neki osjetljiv decko...Embarassed
Prvi put ovo cujem da muskarac (decko) ne moze procitati nesto..
ajd da i mene nesto iznenadi...
Na vrh Go down
Mihaela
pupy


Broj komentara : 103
Age : 35
Location : Zagreb
Registration date : 2008-01-24

KomentarNaslov komentara: Re: Kako si mogao?????   Sun Feb 03, 2008 3:03 pm

Ante (citat):
Jednom sam procitao ovaj tekst, sad probao opet ali na pola Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad
sta cu kad sam osjetljiva dusa Embarassed


Na vrh Go down
Kristina



Broj komentara : 19
Registration date : 2008-02-05

KomentarNaslov komentara: Re: Kako si mogao?????   Tue Feb 05, 2008 7:45 pm

Vec sam citala ovo... Sad opet i opet sam se rasplakala... Uzas...
Na vrh Go down
dorazoo
Moderator
Moderator


Broj komentara : 158
Age : 30
Location : Banja Luka
Registration date : 2008-01-24

KomentarNaslov komentara: Re: Kako si mogao?????   Wed Feb 06, 2008 12:09 pm

I ja sam se isto par puta raslakala tužno ali istinito
Na vrh Go down
http://www.freewebs.com/samoyedamericancockerspaniel/
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Kako si mogao?????   Today at 4:40 pm

Na vrh Go down
 
Kako si mogao?????
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
DogMania :: Ostalo :: Pricaonica-
Idi na: