DogMania

Vise od Foruma
 
HomeRegistracijaLogin

Share | 
 

 Na što sve treba obratiti pažnju prilikom kupnje šteneta...

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
_willy_
Moderator
Moderator


Broj komentara : 101
Registration date : 2008-01-29

KomentarNaslov komentara: Na što sve treba obratiti pažnju prilikom kupnje šteneta...   Wed Jan 30, 2008 1:57 am

švicarski kinolog Urs Ochsenbein u svojoj knjizi "Odgoj i školovanje pasa" (sadržaj knjige u topicu "Svakako pročitati",podforum "Literatura....."),posvećuje jedno poglavlje ovoj temi.

Ovdje ću prvo prenijeti "Sažetak" (radi se o sažetku poglavlja o razvojnim fazama šteneta):

"štene prva tri tjedna provodi u nekom polusvjesnom stanju,koje mu jedva dopušta kontakt s okolinom. Odjednom se budi njegova životna energija i potrebno mu je čitavih tjedan dana da bi se priviklo na utiske koji ga salijeću. S početkom petog tjedna započinje njegovo razračunavanje s okolinom. Tu spada i njegova majka i braća iz legla. Sada se i čovjek mora svrsishodno baviti sa štenetom. štene sa sedam tjedana ima razvijen mozak,ali nedovoljno iskustva. Kada se štene odbije od sise,pruža se povoljna prilika za predaju šteneta novom vlasniku. To može uslijediti i nakon četiri tjedna intenzivnog socijaliziranja a u dobi od dvanaest tjedana. Svako se daljnje odugovlačenje može tolerirati samo ako se uzgajač individualno bavi sa psom kako ne bi nastale odgojne štete u vezi sa sigurnošću ponašanja prema čovjeku. Sa šesnaest tjedana je temelj za narav psa definitivno položen. Propušteno se može samo još djelomično nadoknaditi.
Toliko o dramatičnom toku štenetova života.

Istraživanja faza razvoja šteneta pokazala su kako je važan ne samo bliski odnos pojedine životinje s bićima iste vrste već i s čovjekom. Samo se po sebi razumije da je socijalizacija u leglu neophodno potrebna za zdrav razvoj,ali ona još ne stvara osjećaj "čopora" nasuprot partneru čovjeku. Sama po sebi ona i ne stvara potrebno samopouzdanje psa kao jedinke u društvu čovjeka. Oboje je ,međutim,pretpostavka za buduće ugodno ponašanje kućnog psa i za njegovu upotrebljivost kod izobrazbe. Upravo radni pas treba u ranom razvoju upoznati jednostavne pouke u ugodnom društvu čovjeka kako ga to kasnije ne bi uznemiravalo već ga podsticalo. Da još jednom naglasimo značenje socijaliziranja s partnerom čovjekom,spomenimo pokuse sa štencima koji su 1961.godine izvedeni prema Freedmanu,Kingu i Elliotu. štenci su rasli u prostranim ispustima uz minimalan ljudski kontakt. Pojedine životinje razne dobi iz različitih legla dovođene su u prostoriju,gdje se nalazio promatrač,na samo deset minuta. Promatrač se držao potpuno pasivno. Rezultati tih pokusa sažeti su u tri točke:

--štenci od tri do četiri tjedna spontano su se približili promatraču.

--štencima od sedam tjedana trebalo je u prosjeku dva dana (uz jednodnevni jednokratni boravak u pokusnoj prostoriji) da uspostave prvi kontakt s promatračem.

--štenci u dobi od 14 tjedana bili su još nakon tjedan dana dnevnih pokusa preplašljivi da bi se približili.

I uzgajač i kasniji vlasnik psa trebali bi imati na umu u kako se kratko vrijeme definitivno oblikuje ono što kasnije nazivamo prirođenom naravi: od dvadeset prvog do sto dvanaestog dana ili od četvrtog do šesnaestog tjedna života. U trinaest tjedana treba dakle utjecati na stvaranje naravi. Iskoristimo ih! Inače naš pas nikada neće biti ono što bi mogao biti. To ne može promijeniti ni najbolja prirođena sklonost.

Kako prepoznati odgovornog uzgajivača?

Nakon što smo saznali kako ćemo štene uobličiti prvih dvanaest tjedana,da bi se što bolje razvilo,očekujemo da se uzgajač potrudi oko šteneta. To ne znači da uzgajač mora poznavati teoriju; jedino je važno što poduzima u praksi da bi štencima stvorio okolinu u kojoj će se ugodno osjećati i koja će ih poticati. Neće nas uvjeriti pametna tumačenja već praktične mjere. Pogledajmo stoga psetarnicu u kojoj štene raste. Ona je posjetnica uzgajača. Tu ćemo vidjeti znade li svoj posao. Loše su psetarnice prekrasno opločene,ali gotovo bez posjetilaca,gdje se naveliko uzgaja za snabdijevanje trgovina životinjama ili imaju i vlastiti odjel otpreme. Tehnička oprema i pretjeranost ne igraju ulogu. Jedino je važno jesu li štenci dovoljno u kontaktu s okolinom. Improvizirana psetarnica iza kuće s pošljunčanim ili pješčanim podom mnogo je simpatičnija. Ako se tu nalaze i neki predmeti kao lopte,čabrovi,krpe i komadi drva i ako se obitelj uzgajača redovito bavi štencima,možemo biti zadovoljni. U švicarskoj kinološke organizacije na osnovi dobrovoljno dopuštene kontrole izdaju znak kvalitete psetarnice koji je vidno postavljen na ulazu. Time se potvrđuje pouzdanost uzgajača. Kupac će,međutim,ipak provjeriti imaju li štenci njegu koja je neophodno potrebna za njihov razvoj.
Baš kod onih psetarnica koje su tehnički na visini moramo provjeriti da nije zanemareno ono najvažnije,to jest bavljenje sa štenadi. Ako svi tehnički uređaji služe samo tome da bi štenci zadavali što manje posla,na krivom smo mjestu. Ni najveći ispust niti umjetna kiša kod velikih vrućina ne može štencima nadomjestiti ono što im je mnogo potrebnije: stručnu njegu prvih dvanaest tjedana. To iziskuje mnogo vremena. Tko odjednom uzgaja više legla,neće naći vremena za drugo osim za hranjenje i čišćenje-ako nema pomoćnika,a to je izdatak. Vrijede li psi ili ne ionako će se pokazati istom nakon jedne godine. Sigurniji su,stoga,u pravilu mali uzgajači,tako reći amateri. Oni se zanimaju za leglo i njeguju ga potpomognuti članovima obitelji,uz osobni kontakt sa svakom pojedinom mladom životinjom.Takav će uzgajač radije prihvatiti savjete nego njegov profesionalni kolega kojemu je zarada na prvom mjestu.

Prva tri tjedna kujica se u stvari sama brine za leglo,tako da se u to vrijeme psetarnice mnogo ne razlikuju,sve uz pretpostavku da se kujica normalno materinski ponaša. Točno provođenje kontrole težine štenadi ipak pokazuje da se radi o dobro uređenom pogonu. Stoga nije nezanimljivo upitati uzgajača provodi li tu kontrolu.
Rekli smo da je od bitne važnosti kako se drže štenci od petog tjedna dalje. Da bismo doznali što uzgajač u tom pogledu poduzima,najbolje je da ga posjetimo. Dobro ćemo mu doći za oživljavanje atmosfere psetarnice. U razgovoru s njim saznat ćemo štošta o njegovim psima i o njemu samome i tako steći pouzdanje. Ispitajmo naše prve utiske usporedbom s drugim uzgajačem. Sad ćemo biti sigurniji,doduše još ne u izboru našeg psa,ali u izboru uzgajača. Ovakav će nas postupak očuvati da se spontano i bez rezerve vežemo uz neko štene i da budemo slijepi i gluhi na sve argumente koji jasno govore protiv. Obično nas tada ne može odvratiti od našeg izbora ni činjenica da se obećani rodovnik pokazao bezvrijednim ili ga uopće nema. Upravo to iskorištavaju neozbiljni uzgajači. Trebalo bi zaista unaprijed znati s kakvim uzgajačem imamo posla. Ako smo se odlučili za neku pasminu i ako imamo povjerenja u dobrog uzgajača,pristupit ćemo izboru šteneta,ukoliko još ima nekoliko štenaca u leglu. Preporučuju se razne metode za prepoznavanje najboljeg šteneta u leglu,ali se,u stvari,sve mogu svesti na nekoliko najjednostavnijih pravila.

--Pojedini štenci nisu uvijek jednako raspoloženi. Mala nadutost može,na primjer,inače aktivnu životinju prolazno smiriti. Stoga se preporučuje leglo više puta posjetiti.
--Naš budući četveronožac već sada ne bi smio plašljivo reagirati na akustične i optičke pojave.
--štene ne bi smjelo stalno napadati braću. Ono smije katkada napasti no ipak ne treba biti najbezobrazniji i dominirajući štenac.
--štene ćemo jedno ili više puta izvaditi iz legla i odnijeti ga na njemu nepoznato mjesto. Tu ćemo se s njim igrati i promatrati kako sada reagira na šumove i optičke pojave.
--Nadalje moramo biti sigurni da nam je baš to štene simpatično,da je zdravo,živahno i da nam ga uzgajač bezuvjetno preporučuje.

Ako nam je uzgajač rendgenskim snimkama i potvrdom dokazao da oba roditelja ili nemaju displaziju kukova ili samo u maloj mjeri,tada smo na kraju naših istraživanja. Više ne možemo predvidjeti. Možemo se samo nadati da ćemo biti dobre sreće-prije svega s obzirom na zdravlje,koje se nikad ne može predskazati.
Kroz razvojne faze šteneta upoznali smo prednosti i nedostatke preuzimanja u dobi od osam ili dvanaest tjedana života. Tu ćemo se morati pokoriti preporuci uzgajača ukoliko nema nekih većih razloga protiv. Tako,na primjer,ako uzgajač ne bi imao dovoljno vremena da se bavi leglom ili pojedinim štenetom. U tom ćemo slučaju zahtijevati ranije preuzimanje ili ćemo tražiti da u svako doba smijemo do legla kako bismo se redovito dva do tri puta tjedno sami posvećivali izabranom štenetu.

A što se zapravo vidi u rodovniku? Nama laicima se brzo može odgovoriti. Vidi se da li naše štene potječe iz uzgoja koje priznaje FCI. U tom slučaju smjet ćemo kasnije s našim četveronošcem posjećivati kinološke priredbe (izložbe i utakmice). I više ništa. Sva lijepa imena i svi naslovi pasa,navedeni u rodovniku,nama praktično ništa ne znače. Ako se radi o pitanjima nasljeđivanja,ne može se iz jedno jedinog rodovnika ništa zaključiti. Tu bi trebalo poznavati uzgojne linije predaka a tako daleko stižu samo naročito vješti uzgajači i zaduženi funkcionari. Neka nas,dakle,rodovnik ne impresionira. Mi ćemo jedino provjeriti je li taj dokumenat službeno izdala organizacija,učlanjena u FCI,a zatim ćemo ga odložiti.
Umjesto toga,posvetit ćemo se potpuno štenetu koje smo izabrali,jer za sve što će se sada dogoditi,odgovorni smo mi.
Nemojmo zaboraviti: što se u slijedećim danima i tjednima propusti,kasnije se više ne može nadoknaditi. To naravno još nije katastrofa no ipak bi prouzročilo mnogo rada i muke.
Na vrh Go down
http://www.freewebs.com/lovesammys
 
Na što sve treba obratiti pažnju prilikom kupnje šteneta...
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
DogMania :: Sve sto treba znati :: Odgoj/Uzgoj i njega-
Idi na: